Bend Trio Pex, koji će nastupiti 19. jula na DDF-u 007 u leskovačkom Narodnom pozorištu predvodi Pedja Velikov. Bubnjar je od malih nogu, vazi za jednog od najboljih bubnjara u Leskovcu, a sa Drum Dum festom je od samog počketka i njegovi nastupi, bilo solo bilo sa bendom, svake godine su revijalni deo festivala činili bogatijim i lepšim.

 

 

  • Od kada si počeo da sviraš bubnjeve i zašto baš bubnjeve a ne neki drugi instrument?

Bubnjeve sam počeo da sviram još od petog razreda osnovne. Počelo je tako što je moj stariji brat Igor, svima poznatiji ko Vele, poele mukotrpnog i dugotrajnog moljenje uspeo da se izbori da dobije bubnjeve. Bubnjevi su bili smešteni u našoj, dečijoj sobi, i od tada me svako jutro budio njihov zvuk.Mene je sve to počelo da interesuje i sve češće sam i ja svirao na njima, što se Veletu uopšte nije svidelo i stalno mi je izmišljao neke kazne i zabrane. Međutim, to je kod mene izazvalo bunt i ja sam se redovno oglušivao o zabrane što je verovatno bilo presudno da na kraju i postanem pravi bubnjar. Zabranjeno voće je uvek najslađe, i što mi je više branio da sviram na njegovim bubnjevima moja ljubav prema instrumentu bila je sve veća. Počeo sam da sakupljam novac od školske užine i na kraju kupio svoje bubnjeve, marke Amati.

  • Kakva je tvoja bubnjarska istorija, od početaka pa sve do sad i šta bi izdvojio kao važna iskustva?

Moj prvi, školski bend, zvao se Imperija i sa njim sam imao i prvi značajniji javni nastup, na Gitarijadi u Leskovcu, 1992, a zatim je bilo mnogo bendova ali bih ja posebno izdvojio saradnju sa našim bendom Denis Napast, koji je bio moja velika r’n’r škola. I danas se dešava da ponekad nastupamo zajedno. Kasnije je neminovno došlo i do „narodnjačkih“ svirki, jer od nečeg u Srbiji mora da se živi, i tada je došlo do saradnje sa bendom „Muzički teatar“ sa kojima i danas sviram

  • Kakva su tvoja iskustva sa DDF-om?

Na DDF-u sviram od samog početka i tad se trudim da na tim nastupima promovišem naše mlade muzičare, sa njima sviram i njihove autorske pesme i trudim se da njima dam svoj doprinos. Inače je festival za mene jedino mesto gde sam nešto mogao da naučim o bubnjevima od zaista velikih imena koja su na festivalu držala bubnjarske radionice.  Kažem to jer sam samouk i uvek sam nekako morao sam da se snalazim i saznajem… bilo bi mi mnogo lakše da je DDF krenuo ranije i da nisam morao sve sam na svoj način da saznajem i učim. Zato hvala orgnizatorima i trudiću se da se uvek odazovem i dam svoj doprinos.